August ŠenoaPrijan Lovro i kanarinčeva ljubovcaTvrdi povezPripovijetka “Kanarinčeva ljubovca” objavljivana je 1880. godine u “Vijencu” (brojevi 45-52). Pripada nizu Šenoinih pripovijetki napisanih i objavljenih između 1876. i 1880. godine. “Kanarinčeva ljubovca” objavljena je pretposljednja. Smatra se Šenoinom antologijskom pripovijetkom, koja predstavlja i piščev pripovjedački umjetnički maksimum. Pripovijetke su mu uglavnom suvremene kompozicije, a romani povijesne. No ova pripovijetka kao da sažima oba poimanja.Radnja se iz sadašnjosti retrospektivom vraća u prošlost plemenite obitelji Lenić Remetinski kroz priče posljednjeg potomka, starice Amalije. Novela govori o čestoj temi proze 19. stoljeća, a to je propadanje plemstva u vrijeme industrijske revolucije. Ovo je tema o kojoj govori većina djela iz realizma, ali i naturalizma, a ova pripovijetka ima odlike oba književna smjera. Njegovi stilski postupci naginju realizmu, ali su još uvijek vidljivi i tragovi naturalizma. Najvidljivije je to u fizičkim i karakternim osobinama ljudi te opisima interijera i eksterijera.Pripovijetka je pisana u prvom licu, ali iz dvije perspektive. Prva pripada Šenoi, kao glavnom pripovjedaču. Druga perspektiva je Amalijina, koja u prvom licu pripovijeda o svom životu. Šenoa je gradski službenik koji posjećuje zgradu u kojoj živi starica ne bi li procijenio treba li zgradu srušiti. Sasvim slučajno ulazi u sobu starici i upoznaje se s njom.Pripovijetka pripada socijalnoj tematici, ali sadrži i elemente povijesne novelistike, koja uzdiže hrvatsku povijesnu baštinu. Naime, Šenoa sebe predstavlja kao velikog ljubitelja hrvatskih starina, što je bila glavna motivacija za pisanje pripovijetke.3/21